top of page

                                                            Otkriće gravitacionih talasa

  

 

 

  OTKRIĆE GRAVITACIONIH TALASA! AJNŠTAJN JE BIO U PRAVU! Ovo je možda jedan od najčitanijih naslova ove nedelje koji je uzbudio javnost. Naučnici su došli do jednog velikog otkrića, otkrića gravitacionih talasa.

   Ajnštajn je još 1916. godine dao pretpostavku za postojanje gravitacionih talasa, da bi 100 godina kasnije naučnici to i potvrdili. Jedan od načina za nastajanje gravitacionih talasa jeste sudar dve supermasivne crne rupe. Ovaj signal je uhvatila velika opservatorija za gravitacione talase (LIGO), 14. septembra 2015. godine. Ovo otkriće je potvrdilo Ajnštajnove teorije relativnosti i postojanje crne rupe.

   Gravitacioni talasi su zapravo krive u svemiru koji se prostiru kao talasi i šire se od objekta. Suprotno od ovoga, u Njutnovoj teoriji gravitacije, talasi ne mogu postojati jer se sve interakcije odvijaju beskonačnom brzinom. U ajnštajnovoj teoriji, gravitacija je posmatrana kao rezultat koji se dobija krivama u svemiru. Što je telo masivnije, to će te krive biti veće. Gravitacioni talasi bi trebali da probiju područja u svemiru, gde elektromagnetni ne mogu. Oni bi trebali posmatraču na Zemlji da daju informacije o crnoj rupi ili o nekom drugom udaljenom objektu.

   LIGO (Large Interferometer Gravitational Wave Observatory) je opservatorija koja je osetljiva na gravitacione talase koji dolaze iz svemira. Na primer, na dan otkrića ovih talasa, naučnici su uvideli da je došlo do sudara dve crne rupe, pa pošto crna rupa ne šalje svetlost, obični teleskopi ne bi mogli da uhvate te talase. Crne rupe koje su detektovane uz pomoć LIGO su 29 I 36 puta masivnije od Sunca. Znamo da je granična vrednost za prelazak zvezde u crnu rupu osam mase sunca, tako da su ove vrednosti prevelike . Ovo je novi smer u istraživanju svemira, I sada će biti mnogo lakše  shvatanje funkcionisanja celokupnog univerzuma. Ovo nije jedina pretpostavka postojanja. 1974. godine su Rusel Hulse I Jozef Tejlor otkrili par radio-emitujućih neutronskih zvezda. Otkrili su još da oni jako sporo emituju, što bi bilo u slučaju emitovanja gravitacionih talasa.

   Svima bih preporučio film Ajnštajn i Edington, gde se slikovito prikazuje zakrivljenje prostora pod dejstvom gravitacije.

 

bottom of page